Sunday, December 13, 2009

Muzika i grip

Kad su naša deca, učenici bolesni, bolesni smo i mi. "Melodium" je bolestan. U "Melodium"-u su svi saradnici, partneri - i učenici i roditelji i nastavnici - i svi učimo jedni od drugih. Sada, u gripoznim okolnostima, učimo kako da sagledamo promene i kako da se borimo protiv negativnih uticaja.

Bolest, kao i zdravlje, je oscilirajuće stanje organizma, prati nas od rođenja do smrti. Grip je potencijalno svuda i na svakom mestu: na svakoj vekni hleba, rukohvatu, novčanici. Na svemu što su stvorili ljudi i što se prenosi posredstvom ljudi. Često se ne može znati da li je predmet koji ste dodirnuli, pre vas dodirnula osoba koja je kašljala u ruku. Često ne možete znati da li osoba koja kašlje ima astmu, alergiju, grip, ili se zagrcnula. Panika je doprinela da su zdravi počeli da diskriminišu bolesne. A svi mi, u različitim momentima života, se nalazimo između zdravlja i bolesti. I svi smo potencijalni prenosnici različitih virusa, klica, bakterija. Bez nekih od njih, ne bismo mogli da živimo. Kada je organizam bolestan, uči kako da savlada bolest. Svaka bolest ostavlja trag na organizmu - memorišu se greške i uspesi u borbi. Protiv nekih bolesti se možemo boriti prevencijom - znanjem, svesnošću, alertnošću.

Od imuniteta osobe zavisi da li će se, i kako, izboriti sa svakom narednom bolešću. Imunitet se jača prvenstveno prirodnim sredstvima - zdravom ishranom i potrebnom količinom sna, održavanjem higijene i optimalnog mentalnog stanja, bez preteranog stresa. Preuzimanjem kontrole nad sopstvenim životom.


Lako je reći, a teško učiniti.

Naša deca se ne hrane zdravo, ne spavaju koliko bi trebala, higijena im nije primarna briga, a stresna stanja odraslih se prenose na njih. Mediji najviše utiču na formiranje mišljenja, percepciju realnosti, koju je danas sve teže razlučiti od istine. Bombardovani smo kontradiktornim informacijama: vakcinisati se ili ne, ići u kolektiv ili ne... Poznato je da kada se ljudima kaže da ne treba paničiti, nastaje panika. Panika koja je napravljena sve više liči na ujdurmu u kojoj se svako snalazi kako zna i ume. Neki vrtići rade (neki ne), neki će imati Deda Mraza, (neki ne), neki će imati doček novogodišnje večeri (neki ne). Roditelji pokušavaju da čitaju između redova. U sadašnjem svetu, svetu brzih promena, kada jedna kriza munjevito smenjuje drugu, najvažnije je sačuvati prisebnost. Posvetiti se pozitivnim emocijama. Učiti, raditi, radovati se, živeti uz više zadovoljstva...


Kažu da muzika doprinosi rasterećenju emocija i time optimalnom stanju duha i tela. Pročišćava organizam. Često se smatra doživljajem koji proizvodi zadovoljstvo. Pasivno slušanje muzike, kojim se svi bavimo, dotiče trenutno stanje organizma. Dok traje muzika, traje i stanje. Promena pesme, ritma, tempa, dinamike, menja poziciju čoveka koji je sluša. Brži ritam utiče da noga počne "sama" da se kreće. Muzika ima ogromnu moć na ponašanje čoveka, koju naučnici tek pokušavaju da otkriju. Osim umetničkih i filozofskih zakonitosti, kojima se muzika objašnjava kao način komunikacije, slanja i primanja poruka, u njoj su i zakoni fizike, matematike, biologije... Zakoni prirode. Onaj ko se aktivno bavi muzikom, postaje aktivni istraživač života. Učesnik, a ne posmatrač. Kada pasivno slušamo muziku, ona upravlja našim emocijama i ponašanjem. Aktivno učenje muzike - sviranje, pevanje, slušanje, pokret i ples, daje mogućnost osobi da razume i primeni zakone prirode i društva, da stekne veću kontrolu nad sopstvenim životom. Da bude svesna sebe i dešavanja oko sebe. Da sluša, osluškuje, prati, reaguje, izražava se, komunicira sa okolinom. Ako muziku shvatimo kao doživljaj, zadovoljstvo, ona nam može biti sredstvo za borbu protiv stresnog stanja, time i gripa (stvarnog ili umišljenog). Ako je shvatimo kao aktivno, učenje, istraživanje, ona je medijator za sticanje životnih znanja.

Živimo među ljudima, i određujemo sebe, sopstveni identitet i osobenost u relaciji sa drugima.
Manje je bitno šta (koju oblast, predmet, gradivo) učimo. Važnije je KAKO, na koji način učimo. Da li prihvatamo informacije kao date i istinite, ili ih stalno preispitujemo, odbacujemo manje važne. Povezivanje informacija u znanja, konstrukte, zavisi od načina na koji smo naučili da ih povezujemo.
Od relacija koje imamo sa drugim ljudima. Što se više ograđujemo, izolujemo jedni od drugih, naš svet i znanja se sužavaju.

U borbi protiv gripa, svi mi učimo. Nauk je da treba više da vodimo računa o higijeni, fizičkoj i mentalnoj. Nauk je da treba da se odmorimo kada smo bolesni, a radimo kada smo zdravi. Nauk je da treba da budemo odgovorniji prema sebi i drugima. Oni koji su već preboleli grip, idu dalje, ka novim problemima, radostima, životu. Oni koji nisu, mogu da naprave izbor: da provedu vreme isčekujući ga (i da ga tako i dočekaju), ili da urade ono što je u njihovoj moći da ga preduprede, te da nastave sa životom.

Nakon gripa, doći će nova kriza, nova pandemija, virusi, infekcije, problemi. Od toga kako se izborimo sa ovom, zavisi kako ćemo se izboriti sa sledećom.

Tuesday, December 8, 2009

Melodium i komunikacija
Ljudi kažu da treba pisati blogove. Ne znam zašto - navodno, to će neko pročitati, pa će steći neki utisak, saznanja. O kome, čemu? Verovatno, čitajući, o osobi koja piše, dešavanjima u svetu te osobe, komuniciraće sa tom osobom, svesno ili nesvesno. Informaciona tehnologija nas je sve povezala. Ali i udaljila od lične, osobne komunikacije, jedan na jedan, licem u lice. Pa šta? Virtuelna komunikacija je odavno prisutna, i pre otkrića Interneta. Kad razgovaramo telefonom, komuniciramo virtuelno - vibracije koje proizvode naše glasne žice se prenose drugim žicama, vezama, relacijama. Komuniciramo putem veza koje su nam poznate, načina na koji znamo i umemo, i u tome učimo. Učimo o drugim ljudima, o životu, o sebi.

Početnik sam u ovom, blog načinu komunikacije. Apsolutni. Ne znam šta treba, šta ne treba pisati, kome treba a kome ne, na koji način...Stoga je ovo proces učenja. Za mene je započet sa ciljem da otkrijem da li i kako treba komunicirati sa virtuelnim društvom, kao predstavnik "Melodium"-a.

Svako u životu ima različite uloge, a jedna od mojih uloga, koja dominira i upravlja mojim životom je da sam menadžer(ka), direktor(ica) "Melodium"-a. Ona dominira zato što sam je ja odabrala, to je moja odluka, a ne neke nepoznate sile. To ne znači da su druge životne uloge zapostavljene. One se prepliću, te u svakodnevnim situacijama, momentima, periodima života, isplivaju, dominiraju druge. "Melodium" je moja profesija, misija, problem i rešenje. "Melodium" čine ljudi. Stoga je moj posao komunikacija sa ljudima.

Organizovanjem programa i procesa učenja se bavi još petoro ljudi koji, pored mene, čine srž naše male institucije. A ona uopšte nije mala. Godišnje, u "Melodium"-u uči i istražuje između 200 i 300 dece. To znači toliko porodica. Muzika, koja se uspostavlja u "Melodium"-u se širi i nastavlja svoj samostalan život u domu naših đaka, u vrtićima i školama, putuje van Novog Sada i obilazi svet. Muzika iz sveta, takođe, svakodnevno živi i razvija se u "Melodium"-u: afrički, latinoamerički ritmovi, pev delfina i kitova, huk sova i krik galebova se prepliće sa tradicijom i kulturom mediteranskih, evropskih naroda i običaja. Priroda i društvo, planeta Zemlja se nalazi i izlazi iz naše male zajednice.

Uglavnom se pretpostavlja da se učenje u "Melodium"-u odnosi na muziku, istraživanje muzičkih zakonitosti, odnosa, veština, tehnika pevanja i sviranja... Međutim, mi u "Melodium"-u učimo kroz muziku o životu. Učimo da komuniciramo, da uspostavljamo međusobne relacije, da se izražavamo putem muzike. Govor tela je jednako važan kao i kognitivni, misaoni procesi. Ukoliko osoba može da govori, može i da peva. Ukoliko može da se kreće, može i da pleše i da svira. Ukoliko može da čuje, sluša, može i da piše, stvara, komponuje muziku. Svakim od poznatih čula se može stvarati, predstavljati i nadograđivati muzika. Svako dete, svaka osoba, ima neku predstavu o muzici, neka znanja, veštine, sposobnosti. Naš zadatak je da ih iznedrimo, izvučemo, uobličimo u način komunikacije koji će pomoći spoznavanju sveta i života.

Muzika je način komunikacije. Blog je način komunikacije. Ovo je test: kako komunicirati putem bloga o muzici bez muzike?