Sunday, June 19, 2011

Koncert "Melodium u gradu muzike"

Osmu godinu zaredom, najmlađi đaci "Melodium"-a su se predstavili na "daskama koje život znače". Već tradicionalno, izbor je pao na veliku scenu "Pozorišta mladih", na kojoj se osećamo kao domaći, bilo da smo u ulozi publike ili izvođača.

Svake godine na završnom koncertu imamo retrospektivu muziciranja na časovima te odabrani
m pesmama obilazimo oko sveta. Ove godine je koncept dobio varijaciju pa smo, umesto putovanja po svetu, šetali Novim Sadom, gradom muzike i sretali raspevane "turiste". Tako smo naišli na Ćiru, kojem su brkovi porasli toliko da ga se i vrane plaše! Dok je Ćira ostao da jede kajmak i pekmez, mi smo nastavili šetnju gradom i sreli gospođicu iz Surinama. Taman što nam je otpevala pesmu "Ala Presi", kad ugledasmo decu iz Japana, koja su igrala igru "Oma Vaši". Pridružili smo im se. Naišao je košarkaš iz Afrike, koji nam je otpevao pesmu "Čej čej kule". Turisti iz Engleske su došli u naš grad da uživaju u suncu, ali je i kod nas počela da pada kiša. Da bi rasterali oblake, otpevali su pesmu "Rain, Rain, Go Away". Magična pesma je dovela sunce, pa smo svi radosno otpevali "You Are My Sunshine". Od toliko kiše i sunca na nebu se pojavila duga, a Englezi su znali pesmu "I Can Sing a Rainbow". Goste smo poveli u oblizaka salaša koji se nalaze u okolini našeg grada. Dočekao nas je orkestar koji muče, laje, rže, grokće i kokodače, te smo uživali u neobičnoj interpretaciji pesme "Na salašu dede mog". Vrativši se u gradsku kulturu kojom se predstavljaju fine note, sreli smo male pijaniste, koji su nas proveli kroz zanimljiv repertoar. Momenat koji su uzbuđeno očekivali roditelji bebaca, naših najmlađih članova iz grupa "Melodium 1" je oduševio sve u sali. Dvadesetak bebaca se izmigoljilo sa svojih mesta u publici i popelo na binu da bi otpevalo i otplesalo omiljenog "Malog medu".



Zatim su nastupili stariji pevači, deca koja su rođena početkom ovog milenijuma. "Melodium SHOW hor" je otpevao moju novu kompoziciju "Generacija novog milenijuma", koja je posvećena upravo njima, deci novog tehnološkog doba
. Nakon toga, pridružili su im se i mlađi đaci, razmrdavši se uz pesmu "Mambo No. 5", a za kraj smo ostavili pesmu koju su znali i roditelji, "Trla baba lan". Oprostili smo se uz pesmu "Doviđenja, bubice", koja ume da izazove po koju suzu.

Iako u sali nije bilo klime, vrućina nije smetala mališanima da budu veseli i raspevani. Publika koja je ispunila salu nam je dala dodatni polet da budemo najbolji što možemo. Neizmerno nam je drago što su posetioci donirali novac u kutiju za akciju "Devojka koja voli život", koju su naši mališani ukrasili, te jedva čekamo da je, uz ljubav i dobre želje, predamo Darji.

Friday, June 10, 2011

"Za Darju": koncert učenika instrumentalnog odseka

Sinoć smo na Akademiji umetnosti imali završni koncert učenika instrumentalnog odseka. Većina "Melodium" nastavnika je tu stekla muzička znanja i veštine, te smo bili radosni što smo imali priliku da pokažemo našim đacima taj ambijent. Doduše, kada sam ja bila studentkinja, Akademija nije bila tako lepa i sređena, niti je imala multimedijalnu salu i modernu tehničku opremu. Lepo je videti da se ulaže u vrlo značajnu instituciju u Novom Sadu.

Većina dece je bila iznenađena sviranjem na pravom, polukoncertnom klaviru. Naviknuta na vežbanje na kućnim klavijaturama, sintisajzerima i na pianino u našem prostoru, deca su se oduševila punoćom i jasnoćom zvuka. Tehničar je bio veoma predusretljiv i obezbedio mikrofone, kablove i drugu opremu pa su se i gitaristi čuli kako treba. Najviše posla je imao nastavnik Vladan, kontinuirano štimujući gitare koje su se potom raštimavale. Repertoar je bio raznovrstan, a đaci fantastični. Očigledan je napredak koji su ostvarili u odnosu na početak godine. Iako je bilo male treme, sve je bilo na svom mestu. Baš smo se opustili i uživali.

Posebno smo bili srećni što smo prihodom od ulaznica mogli da doprinesemo fondu za Darju Kostić. Od toga će i Akademija Umetnosti izdvojiti novac, u sklopu akcije „Devojka koja voli život“.
Meni je zbog toga puno srce.

Sunday, June 5, 2011

Zmajeve Dečje Igre

Čim zamiriše proleće, Novi Sad se probudi iz zimskog sna i seti se da stavi krunu grada kulture. Ređaju se festivali, parade i događaji koji mame ljude na ulice, te svako pronalazi zanimaciju. I pored toga, ne može se poreći da su, spram drugih dešavanja iz oblasti kulture i umetnosti, manifestacije za decu malobrojne. Jedna od retkih koja opstaje već pola veka je manifestacija kojom odajemo čast našem najznačajnijem pesniku za decu. Svi Novosađani znaju za "Zmajeve Dečje Igre" i manje ili više, svi smo na neki način učestvovali u njihovom građenju, tako da se osećamo kompetentnim da procenjujemo kvalitet. Naravno da je ogromna razlika između onih nekadašnjih Igara, u vreme Tita, na kojima sam učestvovala kao klinka-pionirka i ovih savremenih, ali o tome drugom prilikom. Važno je da postoji vreme i mesto gde su deca angažovana i da im se posvećuje dužna pažnja.

Moje iskustvo je ove godine bilo vrlo zadovoljavajuće. Kao što je na nastupima uvek potrebno zrnce sreće što se tiče vremenskih uslova, organizacije i tehnike, poslužilo nas je i jedno i drugo. Kad bolje razmislim, nakon osam godina učestvovanja na Igrama sa decom iz "Melodium"-a, ova je prošla najbezbolnije.Vreme lepo, organizatori prijatni, ozvučenje i tonac odlični. Nemam naročit komentar o izvođenju naše dece, što je uvek slučaj kada je sve bilo u najboljem redu. "Melodium klinci" su bili preslatki, solisti izvanredni. I sa klincima i sa horom smo imali kratak, a efektan nastup. Do kraja školske godine nas očekuje nastup na Štrandu i naša dva završna koncerta.