Sunday, November 27, 2011

Muzičko druženje

Koncerti obično omogućuju učenicima scensko iskustvo i šansu za javno predstavljanje veština i vokalno-instrumentalnih dostignuća. Da bi doživljaj bio prijatan, a time predstavljao i motivacioni stepenik za izvođača, neophodno ga je pripremiti pred poznatom publikom punom podrške. To je jedan od razloga za organizovanje druženja i preslušavanja učenika instrumentalnog odseka naše škole.

Predstavilo se pedesetak đaka našeg instrumentalnog odseka od kojih je više od dve trećine mlađeg školskog uzrasta. Od početka školske godine su prošla nepuna tri meseca što je za početnike dovoljno da započnu pravilnu postavku tela i šake i nauče da sviraju kratke kompozicije. Naši najmlađi đaci su se uspešno izborili sa velikim dirkama klavira i širokim pragovima gitare pa smo čuli pesmice kao što su “Na kraj sela”, “Pčelica”, “Vozić”, “Marš” i “Mesečina” uz harmonsku pratnju nastavnika. Neki mališani su veoma ponosni kada počnu da sviraju sami, bez pratnje, te su insistirali na odabiru kompozicija u takvom aranžmanu. Nakon što su sva deca iz najmlađe grupe završila sa sviranjem, porazgovarali smo o onome što se činilo interesantnim. Nekoliko mališana je istaklo neobičnu kompoziciju “Famous people” napisanu u jazz stilu koju je izveo Miki, kao i “Uspavanu lepoticu” Čajkovskog koju je Višnja odsvirala vrlo muzikalno. Retko je čuti istovremeno sviranje i pevanje a takvu priliku smo imali uz iznenađujuće lepo Dimitrijevo izvođenje pesme “Krofnice”.

Stariji đaci su uglavnom veštiji jer sviraju duže vreme, ali u grupi učenika starijeg uzrasta imali smo početnike – Oliveru i Dimitrija koji su bili izvanredni. U toj grupi se biraju duže i teže kompozicije, pa smo čuli zahtevniji repertoar klasike, a zatim pop, rok, džez, bugi, kantri, kao i narodne (kako naše, tako i strane), odnosno etno pesme. Videli smo različite načine sviranja gitare – klasični (prstima) i trzalicom, te na električnim gitarama. Nakon sviranja je bilo teško izdvojiti najbolji utisak jer su izvođenja bila odlična, a vrlo različita. Nekima se svidela kompozicija “Kondorov let” koju je na klaviru sjajno interpretirala Nataša, drugi su izdvojili “Kapričo”, odnosno varijacije na Paganinijevu temu za koje je potrebna određena virtuoznost a koje je vešto iznela Kim na električnoj gitari. Svima se svideo jasan i zvonak ton koji su imali i jedan i drugi Danilo, kao i pesma “You and I” koju je izvanredno otpevala Dunja prateći sebe za klavirom.

Naravno, nakon preslušavanja smo se neobavezno družili, a ostaje da se vidi kakav utisak su izvođači ostavili na komisiju koja je sve pažljivo posmatrala i beležila. Kada se utisci saberu, deca i roditelji će dobiti pisani izveštaj. Đaci se nadaju peticama.

Wednesday, November 9, 2011

Ritmičko razmrdavanje

Ponavljanje koje doživljavamo kao ritam, temelj je svake muzičke misli kao i celokupnog ljudskog života. Ritam koraka, otkucaja srca, disanja... sve oko nas je ritam, te što je jasniji to je čovek u većoj harmoniji sa prirodom i životom. Ma koliko da je tapšanje, pucketanje prstima ili udaranje nogom o pod u ritmu prirodan način dečijeg izražavanja, u ovom savremenom i brzom životu sve je manje mogućnosti za to. Spontane dečije igre kao što su tapšalice, brzalice i razbrajalice su nestale iz školskih dvorišta.

Ritmičke igre u detinjstvu su od velikog značaja - kako za razvoj muzikalnosti, tako i uopšte, za psihofozički napredak. Na našim časovima često podstičemo na ritmičke aktuvnosti da bismo ih naučili da slušaju, usvajaju, osećaju i potom samostalno prate ili reprodukuju ritam kompozicije. Iz dana u dan, iz jedne vežbe u drugu takve aktivnosti će davati sve bolje rezultate, a dete će se lakše suočiti i sa drugim, vanmuzičkim sadržajima ukoliko ima izgrađen dobar osećaj za ritam. Poznato je da dete koje ga nema često nailazi na problem sa čitanjem, pisanjem, govorom, te zaostaje u savladavanju veština kao što su: ples, recitovanje, gluma, ali ponekad i savim obična dečja igra i komunikacija.

U “Melodiumu” negujemo posebno osmišljene časove “Kreativnog solfeđa i teorije muzike” (Nivoi 1, 2 instrumentalnog odseka) u koje smo uvrstili obavezno – ritmičko razmrdavanje. Koristeći sopstveno telo, kao i najjednostavnije rekvizite – poput čvrste plastične čaše – deca uživaju gradeći najrazličitije ritmičke obrasce i kroz veselu, kreativnu atmosferu utemeljuju i postavljaju na viši nivo svoj osećaj za ritam, obogaćujući sopstvenu “ritmičku maštu.” Nekada im zadajem prave “ritmičke bravure” kojima, pored ritmičkih veština, razvijaju odličnu koncentraciju i pažnju. Potom uvežbanoj ritmičkoj sadržini dodajemo pokret, rekvizit, ton... te pravimo mali vizuelno ~ slušni performans. Na času radimo kao tim, učimo jedni od drugih, deca razvijaju osećaj pripadnosti, zajedničkog rada, te se i međusobno pomažu. Svaki čas je finalni proizvod energije, mašte, kreativnosti i muzičko ~ teorijskih saznanja i veština.

“Melodium đaci” su sjajna deca, kao i uostalom i sva druga, kojima data ideja i prikazana veština pokreće ono najbolje u njima, samo im treba pružiti mogućnost i šansu za to.