Sunday, March 31, 2013

Kvalitet obrazovne institucije

Šta je kvalitet obrazovne institucije?

U tehnološko-proizvodnim delatnostima postoje standardi kojima se određuje kvalitet, te se proizvodi ne mogu iznositi na tržište ukoliko nisu prošli kontrolu. Međutim, šta je sa kvalitetom u uslužnim delatnostima, kao što je obrazovanje? 

Obrazovanje dotiče svakog od nas. Iako u Srbiji nikada do sada nismo imali standarde za evaluaciju i osiguranje kvaliteta u obrazovnim intitucijama, na rešenju tog problema poslednjih nekoliko godina rade timovi stručnjaka. Neki pedagozi smatraju da je standardizacija jedan od načina pospešenja vaspitno-obrazovnog procesa u školama, dok se drugi tome protive. Reforma obrazovanja se odvija polako, prouzrokujući različite reakcije. Roditelji se trude da izaberu „kvalitetno" obrazovanje za svoje dete, škole i nastavnici da ga dostignu. Mnoge škole tvrde da nude dobar kvalitet, iako ga teško mogu obrazložiti. 

Kada se govori o privatnim školama, koje nisu dotirane od strane države, njihov značaj još uvek nije prepoznat kao u ekonomski razvijenijim zemljama. Kod nas se takvo obrazovanje ceni samo na individualnom nivou, iako ono ima efekte i na razvoj društva, jednako kao i obrazovanje u državnim školama. Neformalno obrazovanje popunjava rupe koje nastaju krutim, rigidnim, formalnim obrazovnim sistemom, koji ne podržava kreativnost i nema mogućnost da se menja i prilagođava potrebama društva. 

I pored toga, privatne institucije, odnosno one koje pripadaju neformalnom obrazovanju, nisu dotirane od strane države. U ovom trenutku, mnoge potpuno zavise od tržišta - učenika i roditelja koji ih finansiraju. Za sada, na tom tržištu nema pravila. Ne zna se ko, šta, u kojim uslovima i na koji način može da pruža obrazovne usluge, niti koliko bi to trebalo da se naplaćuje. Reklamira se ko i kako hoće, nudeći koješta. Nepismenost, neprofesionalnost i nelojalna konkurencija su samo neki od problema, ali niko ne želi da se bavi tom tematikom. Lakše je okrenuti glavu, progledati kroz prste. Mnoge „škole" rade na crno, ne ispunjavajući ni osnovne fizičko-tehničke uslove, kao što je npr. oprema za zaštitu i bezbednost na radu. Snalaze se kako znaju i umeju. Opstaju oni koji uspeju da prebrode turbulentne okolnosti u Srbiji i prilagode se promenama.

Preuzeto sa ovog sajta
Ipak, privatne institucije koje nude programe van redovnih školskih ili predškolskih aktivnosti se međusobno u mnogo čemu razlikuju, bilo da je reč o školama ili o školicama. Čak i kada je predmet obrazovanja isti (npr. strani jezik), uslovi su drugačiji: kurikulum, broj dece u grupama/na času, termini, mogućnost nadoknade propuštenog, osposobljenost, kvalifikacije i kredibilitet nastavničkog kadra, oprema, resursi, lokacija, ostali fizičko-tehnički uslovi i odnosi sa klijentima. To su samo neki od mnoštva faktora koji utiču na opredelenje roditelja i đaka za određenu instituciju. Međutim, ukoliko roditelj ne istraži kakve sve usluge postoje na tržištu, može se povesti, npr. blizinom škole ili cenom usluge. To ne mora biti loša odluka, ali, za onoga koji želi kvalitet, ne bi trebalo da je presudan faktor.

Pa ipak, šta je kvalitet? Kako možemo znati da smo ga postigli, dobili, pružili, ili bar da smo na pravom putu?

Kvalitet je za svakoga različit. Među mnogobrojnim definicijama kvaliteta, izabrala bih dve koje mi se najviše dopadaju: Kvalitet nije čin, već navika" (Aristotel) i Kvalitet znači raditi ispravno kada niko ne gleda" (Henry Ford). Kvalitet je u ostvarenju potreba potrošača, baš kao što je lepota u oku posmatrača. Kvalitet je ono što je dobro, vredno, korisno, pozitivno, za ugled. Svevremenske, trajne vrednosti. Međutim, svaki kvalitet ima cenu. Cena se izražava u energiji utrošenoj za određeni rad: vremenu, posvećenosti, trudu, volji, istrajnosti, želji. To je proces u kojem se razmenjuju vrednosti. Ako date nisku vrednost, to ćete zauzvrat i dobiti. Uz visok kvalitet ide i visoka cena. I obrnuto.

Raznolikost i mogućnost izbora doprinosi pospešenju kvaliteta u pojedinoj oblasti. Što su obrazovne usluge raznovrsnije, roditelji će imati više mogućnosti da pronađu odgovarajuću instituciju ili obrazovni program za svoje dete.

Ako ostavimo po strani menadžmentsku terminologiju, dolazimo do srži vaspitno-obrazovnog procesa: učenika i njegovog razvoja. Važno je istaći savremenu pedagošku postavku: učenik je u fokusu vaspitno obrazovnog procesa. Ako je predmet obrazovanja muzika, uloga nastavnika nije da podučava muziku, već da podučava učenika muzici. Kada se govori o kvalitetu učenja, dobri međuljudski odnosi su primarni faktor uspeha. Pod tim se smatraju odnosi između učenika i nastavnika, među zaposlenima u kolektivu, između nastavnika i roditelja, a zatim i porodične relacije, tj. između roditelja i deteta.


Mi, pedagozi, koji predano i profesionalno radimo sa decom i za decu, posmatramo kvalitet učenja i na mikro i na makro nivou. Vodimo računa i o procesu rada i o vaspitno-obrazovnim rezultatima. Slušamo i posmatramo decu i njihove reakcije, pratimo svaki pokret i izgovorenu reč. Deca se nekad izražavaju samo kroz mimiku: podignute obrve, raširene oči, spuštenu vilicu. Pokušavamo da proniknemo u svet dečijih misli i aktiviramo ih. Trudimo se da omogućimo postepen napredak za svakog pojedinačno, iako su mogućnosti i sposobnosti dece različite.To su principi individualizovane nastave.

Međutim, takav pristup nije uobičajen kod nas, u Srbiji, te ga je teško i objasniti onome ko ga nije iskusio. Na primer, teško je roditelju psihofizički zdravog deteta da usvoji saznanje o tome da dete u istoj grupi/razredu, koje je sa
„posebnim potrebama", ne usporava razvoj onog bez „posebnih potreba". Pa ipak, svesni smo da svako dete ima neke, specifične potrebe, koje se ističu u grupnom radu. Neko dete ima snažnu potrebu da bude u centru pažnje, dok je kod drugog obrnuto. Specifičnim odnosom koji se stvara među decom u grupi, a kojim rukovodi nastavnik/moderator, deca uče o međuljudskim odnosima. Uče o raznovrsnosti ljudi, njihovih potreba, želja, mogućnosti. Uče o životu.Takođe, svaki roditelj ima drugačije potrebe, želje i očekivanja. Bitno je da se odnos između roditelja i zaposlenih u instituciji zasniva na uzajamnom poštovanju i poverenju, što se može uspostaviti jasnom i otvorenom komunikacijom. Isticanjem šta je moguće i prihvatljivo podstiče se rešavanje eventualnih problema, koji su sastavni deo svakodnevice.

Dakle, šta je kvalitet obrazovne institucije? To je specifična, pozitivna atmosfera koju stvaraju ljudi uključeni u njen rad: učenici, nastavnici, roditelji. To je uzajamna briga i pažnja. To je aktivnost, alertnost, kontinuirana evaluacija. Posvećenost radu, učenju, stvaranju. To bi bila moja definicija kvaliteta.

Šta je za vas kvalitet obrazovne institucije?

No comments:

Post a Comment