Sunday, January 30, 2011

Aktivnosti za doživljavanje odnosa između tonskih trajanja

Pored stalnih aktivnosti pevanja pesama iz raznih kultura i sviranja različitih instrumenata, u programima "Melodium 2" i“Melodium 3”, januar je bio posvećen istraživanju ritma, a naročito odnosa između tonskih trajanja.
Integrišući audio, vizuelni i taktilni osećaj upotrebom materijala iz svakodnevnog okruženja, deca su iskusila, a potom razlikovala kratko i dugačko trajanje tona. Eksperimentišući sa proizvođenjem tonova na pojedinim instrumentima, uočila su i primenila različite načine (jednostavne tehnike) sviranja za dobijanje kraćeg i dužeg tona.

Predstavljajući različite dužine tona kraćim i dužim linijama na tabli, mlađa deca su grupno izgovarala jednostavne ritmičke figure. Starija su kombinovala linije za stvaranje ritmičkog obrasca kojeg su prvo izgovarala, zatim izražavala tapšanjem a potom odsvirala štapićima.
Jedan čas je bio završen tako što je svako dete kreiralo sopstvenu kompoziciju izgovarajući je i zapisujući na papiru. Potom je zadatak za stariju decu bio da roditeljima pročitaju svoj zapis. Iako to nismo mogli da otpratimo, mislimo da su i roditelji podelili oduševljenje dece.
Na drugom času, nastavljeno je opažanje dužine trajanja tonova slušanjem muzičkih primera. Korišćene su zaokružene muzičke celine za uočavanje grupe brzo i kratko odsviranih tonova (pizzicato, staccato) nasuprot dugo držanim i povezanim (legato). Kako je naglasak bio na sveukupnom doživljaju, deca su kretanje ritmičko-melodijskih celina izrazila upotrebom pripremljenih trakica. Slušajući muziku i regujući na nju, deca su pokretala trake artikulišući grupe kratkih i odsečnih tonova nasuprot dugo držanim i povezanim.
Čas se završio pravljenjem trakica za kućnu upotrebu (lepljenjem na štapić), uz slušanje već doživljene muzike. Pratili smo reakcije dece koja su, napravivši svoju traku, počela spontano da je koriste izražavajući ritam i način izvođenja muzike kroz pokret.
Nema lepšeg osećaja za nastavnika od časa koji je ispunio očekivanja.

Wednesday, January 26, 2011

Vežbanje instrumenta, za roditelje (2. deo)

6. ENTUZIJAZAM
Dok je pohvala nastavnika korisna da osnaži ono što učenik već radi dobro, entuzijazam roditelja pomaže deci da budu oduševljena onim što još nisu započela. Npr. slušajući neku kompoziciju za klavir sa CD-a možete reći da jedva čekate da je čujete u izvođenju deteta. Entuzijazam ne morate uvek iskazivati direktno detetu, već posredno – oduševljeno pričajući svom supružniku, rođaku ili učiteljici o napredovanju deteta – trudeći se da ta pohvala dopre do detetovih ušiju. Govoreći pozitivno o detetu, njemu samom stvarate dobru sliku o sebi koju će se truditi da zadrži. Entuzijazam je „zarazan“ i prenosi se na dete, kao i na okolinu.
Vaš entuzijazam utiče na detetovu motivaciju za napredovanjem.
7. PROVERA
Kada ima konkretne zadatke koje treba da uradi, dete još na početku nedelje treba da napravi plan ostvarivanja. Redovna provera je neophodna da bi dete znalo kojim tempom napreduje. Roditelj je u tom slučaju – ne inspektor – već posmatrač i savetnik. Ukoliko se proverom utvrdi da dete zaostaje u svom planu, nepotrebno je pridikovati, već, umesto toga, treba sve snage usmeriti ka što boljoj daljoj organizaciji. Restruktuiranje zadataka i obaveza zahtevaće Vaše učešće, jer dete u tome još nije vešto.
Provera izvršenih zadataka je temelj za stvaranje novih, da bi napredak bio kontinuiran.
8. PRISUSTVUJTE ČASOVIMA
Vaše povremeno prisustvovanje časovima daje detetu osećaj sigurnosti i posvećivanja pažnje od strane roditelja. Na našim časovima ste uvek dobrodošli! Budući da svako dete ima različit stav i ponašanje kada je roditelj prisutan na času (neka deca su slobodnija, a druga zatvorenija), razgovarajte sa detetom o tome i odredite koliko često – i da li treba da prisustvujete časovima. Na času ćete dobiti nova muzička saznanja koja će Vas uputiti u problematiku izvođenja. Imajte na umu da je Vaša uloga u tom slučaju da budete publika, koja će sa oduševljenjem pričati o doživljaju, a ne kritičar. I samo prisustvo roditelja u čekaonici može biti korisno, te dobra prilika da porazgovarate sa nastavnikom.
Prisustvovanje času može biti korisna i zabavna aktivnost u kojoj ćete steći nova iskustva i produbiti odnos sa detetom.
9. KADA NE POMAGATI
Neka deca najbolje rade kada im je data sloboda mišljenja i akcije. Ona obično odbijaju nastojanja roditelja za bilo kakvu pomoć pri rešavanja problema. Druga prolaze kroz privremene teškoće u komunikaciji sa roditeljima i uradiće suprotno od onoga što roditelji zahtevaju. Nezavisno od odnosa koji roditelj ima sa svojim detetom, kako učenik postaje sve samostalniji u procesu vežbanja, uloga roditelja treba postepeno da se pomera od stalne pomoći do biti na raspolaganju ukoliko ga dete zatreba. Ipak, pokažite da ste tu i da brinete.
U zavisnosti od nivoa komukacije sa detetom, učestvujte kao konsultant ili samo kao podrška, pokazujući detetu da brinete.
10. POVERENJE
Iako nekad neće izgledati da je čas prošao najbolje, shvatite ga kao prepreku koja mora da postoji da bi se prevazišla. Ukoliko stalno hvalimo dete – naše pohvale će izgubiti vrednost. Ukoliko stalno kritikujemo – dete će prihvatiti stanje kao nepopravljivo i prestaće da se trudi. Pedagoška stručnost nastavnika se ogleda u pronalaženju balansa, individualnog prema svakom detetu, koje će ga usmeravati ka napretku. Na individualnim časovima se izgrađuje posebna veza između nastavnika i učenika, bazirana na poverenju. Naši nastavnici polaze od verovanja u detetove snage, analizom sposobnosti i mogućnosti, koja mora biti usklađena sa roditeljskom podrškom. Zbog toga se trudimo da prevazilaženje prepreka postane detetov način života. Umesto da dete konstatuje: „Ne mogu“, usmeravamo ga da iskaz preoblikuje u: „Sada ne mogu, ali ću uskoro moći!“.
Poverenjem će se prevazići mnoge prepreke u instrumentalnom usavršavanju.

Sunday, January 16, 2011

Vežbanje instrumenta, za roditelje (1. deo)

U „Melodium“ – u svako dete voli časove instrumenta na kojima uči osnove tehnike sviranja. Zahvaljujući našim sjajnim nastavnicima, na časovima su deca angažovana i aktivna. Ipak, šta se dešava kada dete ode sa časa?

Nastavnikov zadatak je da na času detetu daje smernice kako da vežba – a sam posao vežbanja se ostvaruje samostalno. Ukoliko od početka učenja sviranj
a na instrumentu dete počne da vežba samostalno, izgradiće osećaj lične odgovornosti, što doprinosi ne samo muzičkom napretku, već i rezultatima u školi i uopšte životu.
Takvim pristupom muzika / vežbanje postaje deo života deteta, čime smo bliži ostvarenju cilja kojim se učenik osposobljava da samostalno čita, piše, sluša, analizira, istražuje, doživljava i interpretira muziku.
Pripremili smo sugestije u pružanju roditeljske motivacije za učenje sviranja instrumenta. One se prvenstveno odnose na roditelje dece mlađeg školskog uzrasta, ali će koristiti i roditeljima tinejdžera.
1. BUDITE ZAINTERESOVANI
Osnovno što možete učiniti je da pokažete interesovanje za aktivnosti na času i potaknete dete da bude spremno za sledeći čas . Generalna zainteresovanost može se iskazati željom za saznanjima o instrumentu i kompozicijama, npr. postavljanjem pitanja: „Čemu služi desna pedala kod klavira?“, „Koji je najviši ton koji sviraš u _______ kompoziciji? “ Zašto se u bas ključu note na istim linijama zovu drugačije nego u violinskom?“, “Šta ti je najteže da odsviraš? Zašto?“ Pri tome, ne trudite se da proveravate znanje, već da razmenjujete iskustva i utiske.
Deca imaju prirodnu potrebu da budu u centru roditeljske pažnje, što omogućava napredak.
2. RAZUMITE I PODSTIČITE
Podstrek ima veliku ulogu u promeni ponašanja. Ukoliko uvidite da dete nešto radi dobro i pohvalite ga, verovatno je da će se takvo ponašanje ponoviti. Još veći uticaj se ostvaruje ukoliko roditelj tačno zna na šta treba obratiti pažnju i ako pohvali dete za konkretnu aktivnost. Npr. „Čuo/la sam da si uvežbao/la u sporom tempu drugi red koji je problematičan. Ponosan/na sam što si uspeo/la da ga savladaš!“, ili „Dopada mi se kako sad zvuči kompozicija koja te je dugo mučila“.
Ukoliko je dete frustrirano greškama koje pravi tokom vežbanja, roditeljska pomoć se može sastojati iz saosećanja („Vidim da te taj takt baš muči...“) ili sugestije da taj deo pokuša da odsvira na sasvim drugačiji način – brže, sporije, napamet, smešno, tužno... Neretko, u pitanju je samo mentalna blokada jer dete ponavlja istu grešku umesto da je ispravlja, pa treba pribeći drugačijem pristupu. Tu metodu često koristimo na samim časovima.
Instrumentalni pedagozi se, generalno, slažu u stavu da roditelj ne treba da ukazuje detetu na način ispravljanja greške, jer je to posao nastavnika. Umesto toga, zadržite se na usmerenju da biste želeli da čujete problematičan deo „odsviran na drugačiji način“.
Ne zaboravite da stalne pohvale bez opravdanog razloga zvuče lažno – dete to oseća. Pohvala za konkretnu aktivnost govori da ste se udubili u problematiku.
Podstrek, ohrabrivanje i razumevanje roditelja su ključ uspeha.
3. PODSEĆANJE NA CILJEVE
Uspešnost vežbanja zavisi od razumevanja i sprovođenja uputstva nastavnika, konkretnih zadataka za tekuću nedelju. Tražite od deteta da prepriča šta treba da unapredi, kako biste bili sigurni da je dete shvatilo šta treba da vežba. Neka vam dete izloži na koji način planira da dođe do rezultata. Nastavnik obično ispiše beleške sa zadacima koje treba ispuniti do sledećeg časa. Najbolje će biti da se o ovome razgovara odmah nakon časa, dok su utisci deteta sveži.
Podsećanje na konkretne zadatke vodi ostvarenju ciljeva, korak po korak.
4. ORGANIZUJTE
Čak i kada su detetu jasni zadaci za sledeću nedelju, nekada se čini da ih je previše, te sama pomisao na organizovanje dete sprečava da krene u akciju. Vi mu možete pomoći da pronađe najbolje vreme za vežbanje, u određivanju koliko dugo će da traje, ili kada će se dešavati. Ne mora se sve što je nastavnik zapisao vežbati u istom danu. Pristupite tom poslu kao konsultant deteta. Kontrolišite neopaženo, podsećajući npr. dete koje stalno svira istu pesmu - da je _______ kompoziciju odlično uvežbao i ali biste voleli da čujete sledeću u tako dobrom izvođenju.
Organizacija vežbanja doprinosi stabilnosti i samopouzdanju deteta, te vodi dete ka ostvarenju zadataka.
5. ISTAKNITE PLAN VEŽBANJA
Uštedećete vreme i bolje organizovati nedelju ukoliko odmah nakon časa zabeležite raspored vežbanja za tu nedelju i okačite ga na vidno mesto. Deca su preopterećena u školi i teško je balansirati između brojnih obaveza, ali je veća verovatnoća da ono što je zapisano bude i ispunjeno. U dogovoru sa detetom možete utvrditi plan vežbanja spram drugih obaveza, raspoređujući prioritete i ostavljajući mogućnost promene. Važno je da dete učestvuje u kreiranju plana, jer time pojačava osećaj odgovornosti ne samo prema roditelju i nastavniku, već i prema sebi.
Plan vežbanja usađuje u detetu osećaj odgovornosti, ali i kontrole nad sopstvenim životom.

Nastavak u narednom blogu.