Monday, May 17, 2010

Internacionalni festival pozorišta za decu, Subotica

U nedelju je "Melodium SHOW hor" skoknuo do Subotice. Išli smo na otvaranje sedamnaestog internacionalnog festivala pozorišta za decu. Pred putovanje deca su bila uzbuđena, a roditelji zabrinuti. Iako je pljuštala kiša, atmosfera je bila osunčana dečijim osmesima. Vožnja je brzo protekla - u druženju, ćaskanju i igranju igara.

Kad smo stigli do Narodnog pozorišta u Subotici, smestili smo se u
"prave" glumačke garderobe, sa ogledalima i svetlima za šminkanje, što je deci bilo izuzetno interesantno. Otišli smo do bine da se pripremimo za nastup.

Malo vežbi zagrevanja, o
beležavanja pozicije, isprobavanja koreografije i bili smo spremni. Uh, ostalo je još sat i po vremena do početka, trebalo je nekako "ubiti" vreme, a napolju je bilo sivo i kišovito. Da nas je vreme poslužilo, otišli bismo do ZOO vrta, ali ovako nismo imali kuda da mrdnemo. Starija deca su dobila dozvolu da odu do prodavnice, a sa mlađima smo izašli na pet minuta da udahnemo vazduha. Prešli smo put izbegavajući bare i smestili se pod krov tržnog centra, te virnuli ka crkvi, da bismo smo se odmah vratili. Kako smo bili osuđeni na boravak unutar pozorišta, hit za decu je bio automat sa toplom čokoladom i traženje sitnog novca koji, za inat, niko nije imao. Još malo igara, prepričavanja događaja iz škole, i već je bilo vreme da se obučemo i doteramo za nastup. Za razliku od drugih nastupa koji se dogovaraju i realizuju na brzinu te problemi iskoče u poslednjem momentu, ja sam bila relaksirana jer je sve bilo provereno. Vita Simurdić se pobrinuo da se CD dostavi i proveri na vreme, objasnio nam proceduru, te je sve teklo po planu. Festival je otvoren uz fanfare i pesmu "Pustite decu nek' rastu" koja se koristi kao himna, a koju smo ove godine specijalno za tu namenu snimili u našem studiju. Muziku je napisao Arsen Dedić, tekst Milivoje Mrkić, aranžman Dejan Brkić, a tonsko snimanje i produkcija su bili povereni Vladanu Ostojiću, pod mojom supervizijom. Lepa, poletna i klasična dečija pesma je modernizovana na način na koji to čini "Melodium SHOW hor", te je osvežena koreografijom, a scenski efekti na samom izvođenju su doprineli da zvuči i izgleda teatarski.

Publici se izvođenje veoma svidelo, a možemo reći da je i publika nama bila vrlo interesantna. Otvaranju su prisustvovali ambasadori, gradonačelnici, pisci, direktori i glumci, rečju - pozorišni stručnjaci, iz cele Evrope, pa su deca imala priliku da čuju raznovrsne jezike.
Između himne kojom je festival zvanično otvoren i završne pesme, iskrali smo se iz garderobe i smestili se među publiku da bismo gledali predstavu "Cirkus Vivaldi", koja je imala maštovita scenografska i kostimografska rešenja. Iako je bila na slovačkom jeziku, to nije bila prepreka da deca dožive priču kroz pokret, mimiku, koreografiju i sjajno aranžiranu Vivaldijevu muziku. Uživali smo! Nismo stigli da nagradimo predstavu aplauzom jer smo se hitro vratili iza zavese, ali su deca oduševljenim pogledima i osmesima pozdravila glumce iza scene.

Postavili smo se za pesmu "Nastavnički rokenrol", znajući da ćemo tokom izvođenja imati pirotehničke efekte. Deca su se unapred radovala tome. Magla nije zbunila d
ecu, ali kad su konfete počele da pucaju i pršte, klinci su u čudu i sa oduševljenjem pratili zbivanja tako da su potpuno zaboravili na koreografiju. Stajavši sa strane, smejala sam se gledajući kako sjajno đuskaju, ludo se zabavljaju i... greše u koracima. Taman što prestanu konfete - PUF, evo varnica...samo što se smire, BENG, vatromet...žurka kakvu nisu doživeli! Naravno, teatarski svet je oduševljeno primio kompletan scenski nastup, te smo, propraćeni ovacijama i pozitivno zbunjeni, zaboravili da se poklonimo. Dobili smo na poklon divan buket i do sada najlepšu zahvalnicu za učestvovanje. Hvala!

Bila je već duboka noć tako da nismo mogli da odemo na pripremljenu zakusku jer su deca ujutro morala biti spremna za školu. Povratak autobusom je bio propraćen prepričavanjem "najboljeg nastupa do sada" (prema rečima dece), a kasnije pevanjem. Doduše, nema više složnog pevanja u autobusu kojeg se sećam iz školskih dana, sa ekskurzija, jer sada nema naših pesama za decu školskog uzrasta koje bi obuhvatile interesovanja i mlađih i starijih. Sva sreća, deca iz mog hora ne slušaju Karleuše i slične, te je repertoar bio uglavnom na stranom jeziku. Odupirali su se spavanju koliko su mogli (mogli bi tako do jutra), a nekoliko najmlađih je zaspalo na ulasku u Novi Sad.

Bilo je ludo, nezaboravno i baš - pozorišno!

Wednesday, May 5, 2010

Šta detetu treba da poraste


Juče smo prvi put preslušali snimak nove pesme, "Šta detetu treba" u izvođenju "Melodium Show Hor"-a.

Tekst je napisala jedna od najboljih savremenih pesnikinja za decu, moja dugogodišnja saradnica Snežana Jović Vlaškalić. Kako Sneža oseća dečiji svet i pretapa ga u reči, ne ume niko. Kada su pesmu deca prvi put čula, u mom izvođenju, uz klavir, po njihovim reakcijama sam znala da će to biti naša najbolja pesma. Oči su im se zacaklile. Dala sam kompoziciju Dejanu Brkiću, sa kojim sarađujem već duže vreme, da napravi aranžman. Bez naročitog uputstva - prema njegovom osećaju. Kad mi je poslao prve snimke, ostala sam bez teksta (što mi se retko dešava, obično tražim izmene). Jednostavno - fantastično! Kada sam prvi put pustila deci aranžman, spontano su počela da pevuše i da se grupišu u veliki zagrljaj. Odvojili smo jedan vikend za snimanje, svi su dali maksimum. Vladan Ostojić, naš instruktor gitare, ujedno snimatelj i post-producent, uklopio je materijal u celinu i - voila! Dobili smo divnu, nežnu, pravu dečiju pesmu koja, znam, neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Ne pretpostavljam, već znam.

TO je onaj osećaj koji traje i premošćava sve prepreke!

Emitovanje nastupa "Melodium Show Hor"-a


Sinoć sam saznala da je snimak "Zlatnog zvonca" u kojem je učestvovao "Melodium Show Hor" bio emitovan u nedelju na TV Vojvodina u jutarnjem terminu. Iako je bilo dogovoreno da se unapred javi termin emitovanja, posredstvom organizatora, kako bismo javili učesnicima, to nije učinjeno. Organizatori nisu bili obavešteni o emitovanju. Tako deca nisu imala priliku da vide plod svog truda, kao ni da jave prijateljima i rodbini, što ih demotiviše u radu. Ni ja, kao dirigent ili nastavnik nemam povratnu informaciju o tome šta je bilo dobro, a šta ne, kao ni način da ublažim dečije i roditeljsko razočaranje.
 

I ranije sam razgovarala sa kolegama i saradnicima iz iste branše o tom problemu, i uopšte o problemu organizacije nastupa, koncerata, manifestacija i poštovanja izvodača. Priča se iz godine u godinu ponavlja i jedini odgovor koji dobijam je sleganje ramenima i sugestije da se pomirim sa tim. A ja se, već dvadeset godina, koliko sam u tom svetu, ne mirim sa takvom situacijom.

Mogu samo da se izvinim u lično ime i da se i dalje angažujem da se ispoštuju dogovori, kao i prava izvodača, a naročito deteta.

Obećano mi je da cemo dobiti snimak.

Sunday, May 2, 2010

Dani scene

Protekle nedelje u "Melodium"-u smo za najmlađe kreirali scensku atmosferu.

Deca su imala zadatak da kod kuće, uz pomoć roditelja, sama osmisle šta će izvesti. Svako je trebao da odabere ulogu u kojoj će se najbolje osećati - plesač, pevač, glumac, voditelj, publika... Mogla su odabrati pesme iz širokog "Melodium" repertoara ili druge koje vole, slušaju i pevaju kod kuće i u vrtiću, kao i recitacije, baletske tačke i specijalno se kostimirati za tu priliku, ukoliko su želela.

Pripreme za taj mali događaj su bile duže. Prvo su deca oslikavala zavesu koju smo zatim postavili kao scenografiju. Nekoliko meseci unazad smo radili dramatizaciju priča uz muziku, učeći o pozorištu i ponašanju na sceni, te pravili afričke maske. Skoro na svakom času učili smo pesme koje smo potom izvodili grupno, kao i solistički. Proces je bio usmeren ka razvoju mašte i kreativnosti, oslobađanju pred publikom u samostalnom istupanju i učenju o ponašanju u pozorištu i na koncertu.

Kao neko ko je nadgledao i organizovao proces, ali ne i direktno učestvovao u svakoj etapi realizacije, zapažam da je malo reći da su deca bila uzbuđena. Iako "koncert", ili "šou" koji smo priredili nije bio namenjen roditeljima, već interno - deci, jednoj za druge - ona su shvatila da događaj ima važnost. Sa nestrpljenjem su čekala svoj momenat, kao i pažljivo pratila i reagovala na to što su drugi pripremili. Neka su intencionalno odabrala da budu publika - što ne umanjuje značaj uloge, naprotiv. Vrlo odgovorno su pristupila svojoj funkciji, odgovarajući na poticaje sa "bine".

Bilo je izuzetnih momenata, kojima sam iskreno oduševljena. Prvenstveno originalnost u izboru uloge, ili tačke, koji je oslikavao ono što deca vole i čime se bave- njihov lični, porodični i društveni život (iz vrtića) je prenešen na scenu. Pored solističkog pevanja pesama, neki su izveli ozbiljne, pripremljene recitacije, priče i baletske tačke, a neki su vešto improvizovali. Imali smo i komičare, mađioničare, čak i reklamne promotere. Pojedina deca su na licu mesta animirala drugare i lutke za dramatizaciju priče ili pesme, a druga došla kostimirana u duhu izvođačke tačke.

U jednom slučaju mi se nije dopao izbor pesme donešene od kuće, čiji tekst nije imao veze sa dečijim afinitetima. To me je navelo na još veće angažovanje u pogledu bogaćenja dečijeg sveta, o životu koji ih okružuje, o lepim stvarima, o onome što ih se tiče. Na "Danima scene" je bilo i druge muzike osim dečije, pop i rok, kao i starih narodnih pesama, koje žanrovski bogate svet muzike u koji deca ulaze. To smo zdušno podržali!

Sve u svemu, scenski dani su prošli u radosnoj i veoma kreativnoj atmosferi. Naročito mi je drago što su se deca međusobno ohrabrivala za nastup. Ono što me je dirnulo je da su iskreno bodrila stidljivije, ili one povučenije, te priskakala u pomoć. Voditelji su bili kao profesionalci!

Veliko bravo za sve!