Sunday, November 27, 2011

Muzičko druženje

Koncerti obično omogućuju učenicima scensko iskustvo i šansu za javno predstavljanje veština i vokalno-instrumentalnih dostignuća. Da bi doživljaj bio prijatan, a time predstavljao i motivacioni stepenik za izvođača, neophodno ga je pripremiti pred poznatom publikom punom podrške. To je jedan od razloga za organizovanje druženja i preslušavanja učenika instrumentalnog odseka naše škole.

Predstavilo se pedesetak đaka našeg instrumentalnog odseka od kojih je više od dve trećine mlađeg školskog uzrasta. Od početka školske godine su prošla nepuna tri meseca što je za početnike dovoljno da započnu pravilnu postavku tela i šake i nauče da sviraju kratke kompozicije. Naši najmlađi đaci su se uspešno izborili sa velikim dirkama klavira i širokim pragovima gitare pa smo čuli pesmice kao što su “Na kraj sela”, “Pčelica”, “Vozić”, “Marš” i “Mesečina” uz harmonsku pratnju nastavnika. Neki mališani su veoma ponosni kada počnu da sviraju sami, bez pratnje, te su insistirali na odabiru kompozicija u takvom aranžmanu. Nakon što su sva deca iz najmlađe grupe završila sa sviranjem, porazgovarali smo o onome što se činilo interesantnim. Nekoliko mališana je istaklo neobičnu kompoziciju “Famous people” napisanu u jazz stilu koju je izveo Miki, kao i “Uspavanu lepoticu” Čajkovskog koju je Višnja odsvirala vrlo muzikalno. Retko je čuti istovremeno sviranje i pevanje a takvu priliku smo imali uz iznenađujuće lepo Dimitrijevo izvođenje pesme “Krofnice”.

Stariji đaci su uglavnom veštiji jer sviraju duže vreme, ali u grupi učenika starijeg uzrasta imali smo početnike – Oliveru i Dimitrija koji su bili izvanredni. U toj grupi se biraju duže i teže kompozicije, pa smo čuli zahtevniji repertoar klasike, a zatim pop, rok, džez, bugi, kantri, kao i narodne (kako naše, tako i strane), odnosno etno pesme. Videli smo različite načine sviranja gitare – klasični (prstima) i trzalicom, te na električnim gitarama. Nakon sviranja je bilo teško izdvojiti najbolji utisak jer su izvođenja bila odlična, a vrlo različita. Nekima se svidela kompozicija “Kondorov let” koju je na klaviru sjajno interpretirala Nataša, drugi su izdvojili “Kapričo”, odnosno varijacije na Paganinijevu temu za koje je potrebna određena virtuoznost a koje je vešto iznela Kim na električnoj gitari. Svima se svideo jasan i zvonak ton koji su imali i jedan i drugi Danilo, kao i pesma “You and I” koju je izvanredno otpevala Dunja prateći sebe za klavirom.

Naravno, nakon preslušavanja smo se neobavezno družili, a ostaje da se vidi kakav utisak su izvođači ostavili na komisiju koja je sve pažljivo posmatrala i beležila. Kada se utisci saberu, deca i roditelji će dobiti pisani izveštaj. Đaci se nadaju peticama.

Wednesday, November 9, 2011

Ritmičko razmrdavanje

Ponavljanje koje doživljavamo kao ritam, temelj je svake muzičke misli kao i celokupnog ljudskog života. Ritam koraka, otkucaja srca, disanja... sve oko nas je ritam, te što je jasniji to je čovek u većoj harmoniji sa prirodom i životom. Ma koliko da je tapšanje, pucketanje prstima ili udaranje nogom o pod u ritmu prirodan način dečijeg izražavanja, u ovom savremenom i brzom životu sve je manje mogućnosti za to. Spontane dečije igre kao što su tapšalice, brzalice i razbrajalice su nestale iz školskih dvorišta.

Ritmičke igre u detinjstvu su od velikog značaja - kako za razvoj muzikalnosti, tako i uopšte, za psihofozički napredak. Na našim časovima često podstičemo na ritmičke aktuvnosti da bismo ih naučili da slušaju, usvajaju, osećaju i potom samostalno prate ili reprodukuju ritam kompozicije. Iz dana u dan, iz jedne vežbe u drugu takve aktivnosti će davati sve bolje rezultate, a dete će se lakše suočiti i sa drugim, vanmuzičkim sadržajima ukoliko ima izgrađen dobar osećaj za ritam. Poznato je da dete koje ga nema često nailazi na problem sa čitanjem, pisanjem, govorom, te zaostaje u savladavanju veština kao što su: ples, recitovanje, gluma, ali ponekad i savim obična dečja igra i komunikacija.

U “Melodiumu” negujemo posebno osmišljene časove “Kreativnog solfeđa i teorije muzike” (Nivoi 1, 2 instrumentalnog odseka) u koje smo uvrstili obavezno – ritmičko razmrdavanje. Koristeći sopstveno telo, kao i najjednostavnije rekvizite – poput čvrste plastične čaše – deca uživaju gradeći najrazličitije ritmičke obrasce i kroz veselu, kreativnu atmosferu utemeljuju i postavljaju na viši nivo svoj osećaj za ritam, obogaćujući sopstvenu “ritmičku maštu.” Nekada im zadajem prave “ritmičke bravure” kojima, pored ritmičkih veština, razvijaju odličnu koncentraciju i pažnju. Potom uvežbanoj ritmičkoj sadržini dodajemo pokret, rekvizit, ton... te pravimo mali vizuelno ~ slušni performans. Na času radimo kao tim, učimo jedni od drugih, deca razvijaju osećaj pripadnosti, zajedničkog rada, te se i međusobno pomažu. Svaki čas je finalni proizvod energije, mašte, kreativnosti i muzičko ~ teorijskih saznanja i veština.

“Melodium đaci” su sjajna deca, kao i uostalom i sva druga, kojima data ideja i prikazana veština pokreće ono najbolje u njima, samo im treba pružiti mogućnost i šansu za to.

Thursday, October 20, 2011

Zbog čega učiti sviranje klavira?



Svi smo mi negde pročitali, čuli i duboko u svesti sačuvali informaciju da muzika povoljno utiče na sve aspekte života. Pomaže nam na polju emocija, te u nekim slučajevima pomaže kod zdravstvenih problema i utiče na brži oporavak. Znamo da muzika povoljno utiče i na razvoj dece, da može da promeni raspoloženje i stvori nove veze i sećanja. Ipak, zašto roditelji svoju decu šalju baš na časove klavira, gitare ili pevanja?  U današnje vreme, kada postoji toliko vannastavnih aktivnosti za decu, pitanje je zašto se baš odlučiti za muziku. Šta je presudno za takav korak? Obzirom da sam nastavnica koja svakodnevno komunicira sa roditeljima i decom, iz ličnog iskustva ću pokušati da vam opišem kakav uticaj može sviranje klavira imati na decu. 

Najviše volim što kod sviranja klavira u početku učenja nema nikakvih bolnih procesa, kao što je slučaj kod sviranja žičanih instrumenata. Za razliku od duvačkih instrumenata, ton se dobija jednostavnim pritiskanjem dirke, što uliva deci samopouzdanje i budi želju za sviranjem. Klavir je temperovan instrument te se preko njega najbolje savlada muzička teorija koja je veoma bitna za dalje muzičko razvijanje. Kada naučite da svirate klavir olakšano je učenje drugih instrumenata. U "Melodium"-u preporučujemo da deca polaskom u osnovnu školu (6-7 godina) krenu na časove, a nešto starijima preporučujemo gitaru. Klavir predstavlja odličnu osnovu za dalje muzičko razvijanje. 


Raznovrsna naučna literatura mi je ukazala na to da se klavir kao instrument u mnogome ističe u odnosu na druge instrumente. Naravno, ovde ne želim da potcenim bilo koji instrument, već da ukažem na prednosti i lepote koje nudi klavir. Upućenijima je poznato istraživanje koje su sproveli dr Raušer (Univerzitet u Vinskosinu) i dr Šo (Univerzitet u Kaliforniji), koje se zasniva na vezi između inteligencije i muzike. Deca su bila podeljena na četiri grupe od kojih je prva svirala na klaviru/sintisajzeru, druga je išla na časove pevanja, treća imala časove na kompjuterima a četvrta grupa dece nije pohađala nikakvu dodatnu nastavu. Dobijeni su sledeći rezultati: deca koja su pohađala časove klavira/sintisajzera su za 34% bolje uradila postavljane zadatke i pokazala bolje snalaženje u prostorno - vremenskom rezonovanju. Sviranje instrumenta, konkretno klavira, je superiornije u odnosu na druge aktivnosti jer dramatično povećava apstraktno rezonovanje dece, što je kasnije od velike pomoći za razumevanje matematike i srodnih naučnih disciplina.
Pored toga što je koristan, klavir je i zanimljiv instrument. Obično se susrećem sa komentarima da se on ne može poneti na žurke ili da se na njemu ne mogu svirati moderne pesme koje se sviraju na gitari. To je sve velika zabluda. Istina je da dete ne može da ponese klavir i zadivi drugare, ali sintisajzer (klavijature) će svakako moći da ponese i da svira sve pesme koje poželi. Klavir je instrument koji podržava sviranje svih žanrova muzike, tako da detetu neće biti dosadno jer će moći da odabere ono što voli da svira i želi. Deca imaju urođenu ljubav prema muzici, vole energične ritmove i brze melodije. Ukoliko im je na časovima pružen repertoarski izbor, deca će sa ljubavlju dolaziti na časove i vežbati kod kuće. Pored sopstvenog zadovoljstva, dete koje svira klavir će razvijati koncentraciju, samodisciplinu i brzo naučiti da razlikuje desnu i levu stranu. Pri sviranju klavira aktiviraju se mnogi centru u mozgu kao što je centar za vid i govor. Istovremeno sviraju obe ruke što nije ni malo lako, a sve to utiče povoljno na rad uma i na razvijanje pažnje kod dece. Takođe, muzika razvija maštu, što je u ovom 21.veku, složićete se sa mnom, veoma zapostavljeno.

Nadam se da sam vam bar malo približila svet muzike i pomogla da se odlučite baš za časove klavira ukoliko ste imali neke nedoumice. U nekom narednom druženju opisaću kako izgleda čas klavira, šta to deca rade na časovima, kako se igramo na crnim i belim dirkama i koliko nam je zabavno na svakom času. Ovo bi trebalo da bude dovoljno da vas ubedi u moć muzike i njenu potrebu da se nađe u životu vaše dece.

Tuesday, October 11, 2011

Nova školska godina

Zahuktala se nova školska godina. Od raspusta ni traga.
 
Na moju veliku radost donela nam je nove đake, a na još veću, vratila mnoge "stare”. Sada su stari polaznici moji mali pomoćnici, možda budući vaspitači. Oni vešto upućuju nove đake u tok časa i očekivano ponašanje, na šta se ovi raspoloženo i uz odobravanje svih vrlo lepo uklapaju. Pravila su jednostavna: kada pevamo stojimo pravo, kada govorimo pazimo da nismo previše glasni ili da ne ulazimo drugima u reč, kada sviramo radimo to smišljeno i u ritmu, ispitujući, u granicama svojih mogućnosti i talenata, na koji način se rukuje našim mnogobrojnim instrumentima. Kada slušamo muziku zatvorimo oči i lutamo u mašti ili plešemo prateći ritam.Tako kažu deca, a moj zadatak je lak - sa radošću obavljam nastavnički posao uz takve male pametnice.
 
Nema sumnje da smo uz početak školske godine za jedan raspust stariji i za pedalj viši. Za mene, to je lepota postojanja na ovome svetu, pogotovo kada imam tu čast da aktivno učestvujem u obrazovanju dece gledajući ih kako rastu uživajući uz muzička zbivanja u “Melodium-u”.
 
Početak je sjajan, deca puna energije i znatiželje, te je svaki novi dan novi slatki izazov.  

Saturday, October 8, 2011

Septembarski nastupi

Obično prokomentarišem svaki javni nastup učenika iz naše škole, ali desilo mi se da nisam stigla da propratim septembarske.


Prvi nastup u okviru manifestacije Mladi, zdravo da ste koja propagira zdrav život je pripao nama, nastavnicima. Osmislili smo "muzički piknik" na kojem su deca mogla da učestvuju zajedno sa nama svirajući instrumente koje smo doneli iz naše škole ili pevajući. Naravno, repertoar je bio sastavljen od poznatih pesama za decu. Ideju smo doneli sa Baby Exit-a, na kojem smo to isto radili pod našim šatorom, samo smo u ovom slučaju bili u saletli Dunavskog parka i imali ozvučenje. Baš nam se dopalo!

Naš drugi nastup je propratio manifestaciju Dani meda, koja se tradicionalno održava u Zmaj Jovinoj ulici. Osim mnogobrojne publike privučene slatkim proizvodima, nastup ćemo pamtiti po dobroj organizaciji kulturno-umetničkog programa za koje je bio zaduženo Veliko kolo i odličnom ozvučenju Knowhow produkcije. Ne samo što je sve teklo po dogovorenom rasporedu, već je bina bila prostrana, prigodno ograđena, tehnički uređaji su bili kvalitetni, a ton-majstori su pratili svaki pokret izvođača i čak ispoljili kreativnost dodajući zvučne efekte. Deca su na poklon dobila kutijicu meda i vodu, što je vrlo lep gest organizatora.



Treći nastup u septembru je bio povodom 166. rođendana jedne od najznačajnijih novosadskih ustanova kulture, Gradske biblioteke. Volimo da sarađujemo sa našim dragim prijateljima iz te ustanove, jer smo posvećeni istom cilju - širenju kulture, samo taj posao radimo različitim sredstvima. Kako se mi bavimo zvukom i tonovima a oni rečima i književnim delima, ne možemo im zameriti što je unajmljeno ozvučenje bilo amatersko, bez osnovnih sredstava i znanja za rad, pa je time i kvalitet bio neodgovarajući. Bibliotekari su decu- izvođače počastili sokovima, slanišima i slatkišima u divnom ambijentu dvorišta, te su im omogućili besplatno učlanjenje u biblioteku, na čemu smo jako zahvalni.
Obzirom da je školska godina tek počela i da smo tek uhvatili zalet morala sam da odbijem dva poziva za nastupe. Iako mi je bilo žao zbog propuštenih prilika, znam da sam donela ispravnu odluku - ukoliko deca nastupaju iz nedelje u nedelju postaju preopterećena. Previše česti nastupi im ne pričinjavaju toliko zadovoljstvo kao kada uvežbavaju pesme iščekujući ih.

Thursday, September 29, 2011

Upisni krug

Početak školske godine je obično obeležen upisom koji ume da se protegne i po nekoliko nedelja. Potrebno je uskladiti želje roditelja naših učenika sa realnim mogućnostima i pronaći odgovarajući termin za svakoga. Pri tom treba paziti da se ne premaši broj dece kojim se postiže optimalan rad na času, da se u grupi nađu deca odgovarajućeg uzrasta i nivoa sposobnosti, a da se opet zadovolji potreba za raznovrsnošću. Iz tog razloga se u školi "Melodium" krajem avgusta ponudi širok izbor termina za grupe čiji broj zavisi od uzrasta, odnosno očekivanog interesovanja.

Naravno, živimo u brzom vremenu i promene se dešavaju svakodnevno. Dešava se da se deca tokom septembra premeštaju iz grupe u grupu, ne bi li roditelji uskladili sve obaveze. Neki tek u septembru idu na more. Iz svih tih razloga, mnoge škole i školice počinju sa upisom kasnije. Na žalost nekih roditelja, u drugim školama nije toliko veliki izbor termina i grupa kao u "Melodium"-u pa ponekad moraju da preseku i odluče između dve aktivnosti. Tek u oktobru se situacija umiri i dobija se realna slika - ko je gde upisan i u kom terminu će pohađati časove. Za razliku od formalnog školovanja, u državnom sistemu, kod nas je procedura upisa i pohađanja nastave fleksibilnija. Najbitnije je da učenik dolazi redovno na časove i da ostane u jednoj školi (i u istoj grupi) cele godine jer se tek tad mogu videti rezultati. To i zahtevamo od roditelja i starijih učenika koji moraju da pokažu određen stepen ozbiljnosti, odnosno rešenosti da istraju u dugotrajnom procesu koji se zove učenje. Ipak, ničim ne možemo usloviti takvo ponašanje, osim da na samom početku ustanovimo obostrana očekivanja. Za onoga ko se pokaže da nije dorastao zadatku imamo rešenje koje je u obostranom interesu: pošaljemo ga kod konkurencije.

Za sada smo popunili 6 grupa za najmlađe od 1 do 3 godine (Melodium 1), pa iako ima još jedno do dva slobodna mesta, već je nekoliko mališana na čekanju za određene termine, naročito subotom. Vodimo računa o svakom ko se prijavio i trudimo se da što pre nađemo odgovarajuće mesto. Čim se uprazni mesto u nekoj grupi pozivamo roditelje sa liste čekanja i ukoliko im odgovara termin ubrzo dolaze na probni čas. Moramo biti vrlo pažljivi što se tiče broja upisanih u grupama za najmlađe jer na časovima učestvuju i roditelji.

Sve grupe za decu od 3 do 5 godina (Melodium 2) su za sada popunjene, osim jedne u kojoj ima mesta. Ja sam bila skeptična povodom grupe Musical English, nisam bila uverena da će se tako brzo popuniti jer smo mi poznatiji po drugim programima. Taj, koji je vrlo specifičan (učenje muzike kroz engleski jezik i engleskog jezika putem pesmica) nismo mnogo ni reklamirali, te sam mislila da će se prijaviti samo naši stari članovi. Međutim, roditelji saznaju jedan od drugoga, putem preporuke, pa čak i tu imamo neke ljude koji čekaju da se uprazni mesto.

Najstariji predškolci, grupe Melodium 3 su već iskusni, redovni, jako vole da dolaze u "Melodium". Kod njih muzikalnost počinje da dobija ozbiljniju formu - oni prave prve solističke i horske korake, uče složenije pesme koji se mogu snimiti ili izvoditi na javnim nastupima. Prošle godine smo imali popunjene čak tri takve grupe. Međutim, dobar deo dece iz tih grupa je porastao i otišao u stariju te smo ove godine ostali sa dve. Bilo je slabo interesovanje za jedan termin ("Slonići" - pon/pet 16:30) koji je ostao upražnjen i za sada neaktivan. Ukoliko se prijavi dovoljan broj zainteresovanih, svakako ćemo ga ponovo aktivirati.
Klaviristi i gitaristi su ove školske godine veoma brojni. Veoma nas raduje što imamo čak dve grupe Melodium 4 (to su oni koji su izrasli iz grupa Melodium 3) jer su oni osnova za razvoj instrumentalnog odseka. Optimalno su popunjene grupe Nivo 1, Nivo 2 i one za muzičku teoriju. Nakon višegodišnjeg učenja i druženja otišli su nam najstariji instrumentalci, dosadašnji nosioci koncerata i javnih nastupa, Hana, Đorđe i Strahinja. Koliko god da nam je žao što ih nećemo više imati kao uzor za mlađe, znamo da smo ih doveli do tačke sa koje mogu samostalno zaplivati muzičkim vodama. To nas čini ponosnima.

Melodium SHOW hor
je tri godine sa uspehom izvodio veoma teške pesme i plesao zahtevne koreografije ali je sada došlo vreme za promene. U odnosu na broj i uzrast dece menjamo koncepciju. Umesto horske postavke imaćemo grupu pevača, odnosno graditi vokalne soliste, u zavisnosti od izbora pesama i mogućnosti dece. Za razvoj grupnog sazvučja radićemo nešto jednostavnije pesme u kojima ćemo eksperimentisati sa body percussion (korišćenje tela kao ritmičkog instrumenta). Da bismo nadogradili vokalnu tehniku kod dece sa izuzetnim sposobnostima, učićemo teže solističke pesme. Upravo sam dala deci zadatak da naprave spisak želja za solističke pesme i prve već pristižu. Biće tu dosta da se uči i vežba, a deca nisu jedina. Meni sledi preslušavanje muzike pisane za nove generacije.

Monday, September 5, 2011

SHOW CHOIR radionica, Cantat Novi Sad 2011


Onome ko nikad nije pevao u horu ne vredi prepričavati osećaj koji obuzima pevača prilikom izvođenja muzike u grupi. To bi bilo slično opisivanju najukusnijeg kolača, slike koja oduzima dah ili leptirića u stomaku prilikom zaljubljenosti. Ko god je pevao u horu seća se kako se u nekom momentu, kada se poklope određene note i vokali, žmarci penju uz telo. U tom momentu ne postoje misli koje vrludaju, već preovlađuje osećaj radosti, gracioznosti, ponosa, lepote i blaženosti koji ponekad natera i suze na oči. Ne bih to nazvala suzama radosnicama, već baš - suzama lepote. Taj osećaj se kod mene ponekad javlja prilikom nastupa dece iz naše škole. Kada nadođe, ja se potrudim da suzbijem emocije da bih mogla da nastavim sa programom. 
Zato mi je drago da sam imala priliku da učestvujem u SHOW CHOIR radionici u okviru manifestacije Cantat Novi Sad. Tu sam se podsetila kako je lepo biti deo grupe, truditi se, stvarati i udahnuti život umetničkom delu. Kako je lep i oslobađajući osećaj - pevati i plesati. Ne samo da sam se podsetila, već mi je bilo i dragoceno iskustvo, biti ponovo sa “druge strane”, obzirom da sam u zrelom profesionalnom dobu pretežno horski dirigent, a ređe horista. 
Nije mi bilo teško da pevam i plešem po pet-šest sati, pet dana u kontinuitetu. Za promenu, bilo je interesantno imati specifičan muzički zadatak koji treba da se izvrši u određenom vremenskom roku, za čiji rezultat nisam ja glavna i odgovorna. Za mene je to predstavljalo godišnji odmor- biti oslobođen od odlučivanja, rešavanja svakojakih problema u kojima nisam ekspert (npr. popravka vodokotlića). Doduše, daleko od toga da je bilo lako. Muzički posmatrano, bio je veliki izazov pevati brodvejske deonice, koje se razlikuju od klasičnih (na koje smo navikli na Akademiji). Ono što je Amerikancima prirodno, skoro urođeno, nama je strano: ritmička sinkopacija, neobično naglašeni taktovi delovi, tekst koji se peva izostavljajući pojedina slova i spajajući delove (suprotno bel canto stilu u kojem se mora čuti svako slovo), razni uzvici i ad libitum (čitaj: odokativno) pevane melodijske fraze. Da ne pričam o koreografiji koja je zahtevala razrađene plesne veštine, a najviše brzopotezno memorisanje pokreta. U suštini, radi se o holističkom pristupu delu nasuprot posvećivanju pažnje detaljima, u kojem ukupna emocija preovlađuje u odnosu na tehniku. Bar je tako bilo na radionici, što je, pretpostavljam, bilo prilagođeno većini koja je po prvi put imala takvo iskustvo. SHOW CHOIR je američki izum koji se nije toliko proširio Evropom. Pitanje je da li će se proširiti, jer okupljanje i rad takvog hora zahteva velika ulaganja i produkciju (ipak je to SHOW!). Nešto najsličnije tome a da je poreklom iz Evrope je slovenački Perpetuum Jazzile (iako oni nisu toliko pokretni u koreografiji kao SHOW CHOIR).
SHOW CHOIR za mene nije stran pojam, naprotiv – postao mi je značajan kada sam, kao tinejdžerka, prisustvovala izvođenju jednog takvog američkog hora. Od tada datira moja želja da učestvujem u mjuziklu. Ona se, na sreću i ostvarila pre desetak godina, u ansamblu pozorišta Bangkok Community Theatre, kada sam imala priliku da glumim, pevam i plešem u nekoliko takvih predstava. Po povratku u Novi Sad želela sam da prenesem to iskustvo i znanje na mlađe generacije i tako je nastao Melodium SHOW hor (www.melodiumhor.rs). Obzirom da su u njemu uglavnom deca mlađeg školskog uzrasta, ne može se govoriti o pravom SHOW CHOIR-u, koji se u SAD osniva najranije u srednjoj školi, a poprima punu snagu tek sa omladinom studentskog uzrasta. Za onoga ko nije upoznat – SHOW CHOIR je pevački ansambl koji se specijalizovao u autentičnom izvođenju popularne muzike često nazivanom brodvejskim stilom. Zvučni aspekt je često pospešen vizuelnim: efektnom plesnom koreografijom, specijalno izrađenim kostimima i scenskim efektima. Ples je skoro jednako važan kao pevanje. Horisti moraju biti u top formi, da bi mogli da skaču po sceni i u isto vreme proizvode snažno sazvučje. Zato se u SHOW CHOIR primaju najbolji – audicije su sa visokim zahtevima jer se od pevača mnogo očekuje. Skoro svaki univerzitet u SAD ima svoj SHOW CHOIR koji predstavlja instituciju na mnogobrojnim takmičenjima. Konkurencija je velika, a broj i popularnost horova raste iz godine u godinu. Predstavu o takvom horu možete da steknete ukoliko pogledate seriju “Glee”, koja je, doduše, ušminkana verzija, odnosno sapunica za tinejdžere. Ali, muzika je odlična! 
Ko je u petak, 28. 08. 2011. prisustvovao izvođenju tog našeg radioničarskog SHOW CHOIR-a u Katoličkoj Porti mogao se uveriti da je sve moguće uz ličnu motivaciju. Dirigent Dwight Jordan koji nas je vodio me je oduševio strpljenjem, smirenošću i upornošću. Iako je meni na samom početku izgledalo nemoguće da ćemo nakon pet dana biti u stanju da izvedemo pesme "I gotta Feeling", "Lean on Me", "Rock This Town" i "Hand Jive", Dwight je bio uveren u naše snage. Veoma cool tip.
Ako tad niste bili na koncertu – šteta! Pitanje je kada ćemo ponovo biti u situaciji da u Novom Sadu prisustvujemo SHOW CHOIR koncertu. Ipak, možete pogledati snimak koji će vam približiti događaj.

Thursday, August 18, 2011

Bubice!


Bubice, gotov je novi CD!

Posvećen je baš vama, najmlađim muzičarima iz komšiluka. Pa dobro, pustićemo i mame i tate da prisluškuju dok vi pevušite melodije i skačete uz ritmove novih pesama.

Prikupili smo ih sa raznih strana sveta: iz Grčke, Amerike, Meksika, Gane, Surinama i Austrije, a neke su sa domaćeg terena. Nekoliko pesama je Sandra napisala specijalno za vas, znajući da volite da se rekreirate, muzicirate nogama, rukama i prstima i istražujete zvukove različitih instrumenata. Slatki glasovi dece koja su se prošle godine družila sa nama su zabeleženi na nekoliko pesama u različitim periodima. Neke su snimljene tokom zime i proleća, a većina ovog leta, dok smo se pripremali za novu školsku godinu. Pored Sandrinih solističkih deonica, bogatom muzičkom doživljaju su doprinele naše drage nastavnice Jovana i Duška, a Vladan je sve stručno upakovao, namontirao i složio u muzičku celinu. CD se upravo štampa i biće spreman da vas dočeka na upisu.

Nije što je naš...ali CD je sjajan!

Wednesday, July 27, 2011

Orff kurs u Salcburgu


Dugo sam iščekivala odlazak na usavršavanje koje odgovara mom, specifičnom muzičko-pedagoškom polju rada. Od tri evropska pristupa koja najviše cenim (Orff Schulwerk, Kodaly, Dalcroze - Eurhythmics), imala sam sreću da zavirim u prvi. Taj način muzičkog školovanja me je oduvek fascinirao i najviše uticao na izgradnju moje metode rada. Njega je inicirao Carl Orff, kompozitor poznat po scenskoj kantati “Carmina Burana”.

Nedelju dana u julu koje sam provela na univerzitetu Mozarteum u Salzburgu kao učesnik na internacionalnom letnjem kursu “Elemental Music and Dance Pedagogy Orff-Schulwerk" je bilo dovoljno samo da potvrdi moje oduševljenje Orfovim pristupom muzičkoj edukaciji. Na žalost, nije bilo dovoljno da zadovolji moju želju za znanjem o svim tajnama tog majstorskog zanata. Iako smo u srednjoj muzičkoj školi imali predmet u kojem smo izučavali Orfov instrumentarij, načine sviranja i mogućnosti aranžmana, apstraktan koncept koji nam je, kao učenicima, pružen, podrazumevao je samo papir i olovku. Pravili smo kompozicije i aranžmane za instrumente čije zvučanje nikada uživo nismo čuli, a kamoli svirali. Naravno, svi znaju za metalofon i frulicu koji se sviraju u našim školama, koji jesu deo Orfovog orkestra. Ipak, ako uzmemo da su to dva od mnogobrojnih instrumenata koji tek u zajedničkom zvučanju pružaju punu umetničku lepotu, ne možemo reći da smo uz ta dva uopšte stupili nogom na bogato muzičko tlo koje je izgradio Orf. 
Međutim, suština Orfove ideje, u kojoj se pronalaze i pomenuta dva metodičara – (Dalcroze i Kodaly) nije u muzičkim instrumentima, već u pristupu, odnosno metodi, načinu podučavanja. To je koncept koji zagovaram u razvoju muzičara - instrumeti su samo alatke pomoću kojih se muzika može izraziti. Pomoć za proizvođenje muzike, koja se stvara sredstvima: zvucima, tonovima, njihovim nizanjem, slaganjem, variranjem ili čak odsustvom. A zvuci i tonovi ne moraju da seproizvode klasičnim muzičkim instrumentima, već glasom, telom i predmetima iz okoline. Orf je naročito naglašavao ritam kao osnovu za ekspresiju ljudskog bića, kao i neophodnost stvaranja atmosfere bliske dečijem svetu igre, dok su muzički sadržaji koji se koriste jednostavni, spontano proizašli, prirodni i bliski dečijoj mašto. Drago mi je da sam se na ovom kursu uverila da sam na dobrom putu i da u mnogim zemljama na svetu imam istomišljenike. Još draže mi je što su me sledbenici Orfovog pristupa podsetili na neke pedagoške vrednosti, koje su, na žalost, u Srbiji izbledele, kao što je pomaganje učeniku da istraži mogućnosti instrumenta bez presije od (pr)ocenjivanja od strane nastavnika, roditelja ili drugova i radost kolektivnog stvaranja muzike bez obzira na tehnički nivo izvođenja.

Ovog leta je bilo učesnika iz 32 države na svetu, među kojima su se nalazile, npr. Iran, Koreja, Tajland, Japan, Novi Zeland, Australija, Brazil, Kosta Rika, Čile, U.S.A. i mnoge evropske zemlje. Većinom, nastavnici muzike. Ja sam bila jedina iz Srbije, a najbolje sam se družila sa koleginicama iz Hrvatske i Slovenije. Međutim, vremena za druženje nije bilo. Rad, rad i samo rad – od jutra do večeri, sa pauzom za ručak. Rad se sastojao iz muziciranja: pevanja, sviranja, kretanja i plesanja, bez imalo priče i teoretisanja. Divno je videzi ljude koji su došli jer žele da uče: nakon časova niko nije žurio da izađe, već su svi ostajali da razmene iskustva, zabeleže nešto, pitaju profesora. Svi su žudeli da pokupe znanje!
Teško je izdvojiti profesora koji je ostavio veći utisak, jer je svako specijalista u svom polju , ali vidim da neki učesnici koji iz godine u godine dolaze, imaju omiljene. Mnogi profesori, kao što su Doug Goodkin i Sofia Lopez Ibor su u svetu najeminentniji prenosioci Orfovog pristupa, autori mnogih vrednih knjiga. Lično me je, svojom spontanošću i ogromnim pedagoškim znanjem i muzičkim veštinama, impresionirao Doug, koji nas je melodijom i ritmom proveo kroz različite kulture i naučio kako da lako, u momentu, adaptiramo kompozicije za Orfove instrumente tako da mogu da ih sviraju učenici svih uzrasta. Sofia je učinila isto, samo na drugi način, kroz igre – modelujući čas prema specifičnoj temi. Sa Rick Layton i Jackie Schrader smo učili pesme za mlađi, srednji i stariji uzrast dece, uz igru i instrumentalnu pratnju. Najveći izazov su za mene predstavljali časovi Judith Hirsch, koja nas je detaljno i intenzivno uvela u svet perkusija. Svirali smo različite stilove kao što su afro-kubanski, brazilski, hip hop i fank, a pored standardnih perkusija koristili kartonske kutije, limenke i šerpe. U početku sam mislila da ništa neću uspeti da pohvatam, nikako mi nije išlo “od ruke”, ali je vremenom i vežbom bivalo sve bolje i nakon četiri grupna časa perkusija sam veoma zadovoljna rezultatom, ali mi je strašno krivo što to neću nastaviti. 

Andrea Ostertag nam je pokazala kako je telo instrument plesača, te smo kroz vežbe za buđenje čula i improvizaciju samostalno, sa partnerom i u grupi iskusili pokret u prostoru, vremenu i energiji. Pružajući i primajući ideje, telo smo koristili za ples i za pronalaženje veze sa govorom i muzikom. Christa Coogan se na to nadovezala i pomogla da izoštrimo fizičku i kinestetičku prirodu naše percepcije. Ističući duboku konekciju između pokreta i daha , podstakla nas je na međusobnu, bezglasnu komunikaciju. Christa me je podsetila koliko je važno čuvati i usmeriti telesnu energiju i održavati kondiciju. Njeni časovi su me iscrpli, ali sam se posle njih osećala slobodno, smelo i umetnički poletno. Reinhold Wirsching je podelio sa nama radost pevanja putem igara, zabavnih vežbi i aktivnosti za razvoj vokalnih sposobnosti kao što su kontrola daha, artikulacija i intonacija. Naučili smo lake govorne komade, kanone i pesme koje stimulišu vokalnu ekspresiju i improvizaciju, te jedva čekam da ih primenim.

Od sedam dana provedenih u Salcburgu, imala sam jedno popodne slobodno, a tad je bio pljusak. Da li mi je žao što nisam imala vremena za razgledanje grada ili šoping? Ili što nisam novac uložila u letovanje sa porodicom? Nimalo! Jedino žalim što sam imala novca za samo desetak knjiga iz opšte muzičke pedagogije, one su tako retke.

Sunday, June 19, 2011

Koncert "Melodium u gradu muzike"

Osmu godinu zaredom, najmlađi đaci "Melodium"-a su se predstavili na "daskama koje život znače". Već tradicionalno, izbor je pao na veliku scenu "Pozorišta mladih", na kojoj se osećamo kao domaći, bilo da smo u ulozi publike ili izvođača.

Svake godine na završnom koncertu imamo retrospektivu muziciranja na časovima te odabrani
m pesmama obilazimo oko sveta. Ove godine je koncept dobio varijaciju pa smo, umesto putovanja po svetu, šetali Novim Sadom, gradom muzike i sretali raspevane "turiste". Tako smo naišli na Ćiru, kojem su brkovi porasli toliko da ga se i vrane plaše! Dok je Ćira ostao da jede kajmak i pekmez, mi smo nastavili šetnju gradom i sreli gospođicu iz Surinama. Taman što nam je otpevala pesmu "Ala Presi", kad ugledasmo decu iz Japana, koja su igrala igru "Oma Vaši". Pridružili smo im se. Naišao je košarkaš iz Afrike, koji nam je otpevao pesmu "Čej čej kule". Turisti iz Engleske su došli u naš grad da uživaju u suncu, ali je i kod nas počela da pada kiša. Da bi rasterali oblake, otpevali su pesmu "Rain, Rain, Go Away". Magična pesma je dovela sunce, pa smo svi radosno otpevali "You Are My Sunshine". Od toliko kiše i sunca na nebu se pojavila duga, a Englezi su znali pesmu "I Can Sing a Rainbow". Goste smo poveli u oblizaka salaša koji se nalaze u okolini našeg grada. Dočekao nas je orkestar koji muče, laje, rže, grokće i kokodače, te smo uživali u neobičnoj interpretaciji pesme "Na salašu dede mog". Vrativši se u gradsku kulturu kojom se predstavljaju fine note, sreli smo male pijaniste, koji su nas proveli kroz zanimljiv repertoar. Momenat koji su uzbuđeno očekivali roditelji bebaca, naših najmlađih članova iz grupa "Melodium 1" je oduševio sve u sali. Dvadesetak bebaca se izmigoljilo sa svojih mesta u publici i popelo na binu da bi otpevalo i otplesalo omiljenog "Malog medu".



Zatim su nastupili stariji pevači, deca koja su rođena početkom ovog milenijuma. "Melodium SHOW hor" je otpevao moju novu kompoziciju "Generacija novog milenijuma", koja je posvećena upravo njima, deci novog tehnološkog doba
. Nakon toga, pridružili su im se i mlađi đaci, razmrdavši se uz pesmu "Mambo No. 5", a za kraj smo ostavili pesmu koju su znali i roditelji, "Trla baba lan". Oprostili smo se uz pesmu "Doviđenja, bubice", koja ume da izazove po koju suzu.

Iako u sali nije bilo klime, vrućina nije smetala mališanima da budu veseli i raspevani. Publika koja je ispunila salu nam je dala dodatni polet da budemo najbolji što možemo. Neizmerno nam je drago što su posetioci donirali novac u kutiju za akciju "Devojka koja voli život", koju su naši mališani ukrasili, te jedva čekamo da je, uz ljubav i dobre želje, predamo Darji.

Friday, June 10, 2011

"Za Darju": koncert učenika instrumentalnog odseka

Sinoć smo na Akademiji umetnosti imali završni koncert učenika instrumentalnog odseka. Većina "Melodium" nastavnika je tu stekla muzička znanja i veštine, te smo bili radosni što smo imali priliku da pokažemo našim đacima taj ambijent. Doduše, kada sam ja bila studentkinja, Akademija nije bila tako lepa i sređena, niti je imala multimedijalnu salu i modernu tehničku opremu. Lepo je videti da se ulaže u vrlo značajnu instituciju u Novom Sadu.

Većina dece je bila iznenađena sviranjem na pravom, polukoncertnom klaviru. Naviknuta na vežbanje na kućnim klavijaturama, sintisajzerima i na pianino u našem prostoru, deca su se oduševila punoćom i jasnoćom zvuka. Tehničar je bio veoma predusretljiv i obezbedio mikrofone, kablove i drugu opremu pa su se i gitaristi čuli kako treba. Najviše posla je imao nastavnik Vladan, kontinuirano štimujući gitare koje su se potom raštimavale. Repertoar je bio raznovrstan, a đaci fantastični. Očigledan je napredak koji su ostvarili u odnosu na početak godine. Iako je bilo male treme, sve je bilo na svom mestu. Baš smo se opustili i uživali.

Posebno smo bili srećni što smo prihodom od ulaznica mogli da doprinesemo fondu za Darju Kostić. Od toga će i Akademija Umetnosti izdvojiti novac, u sklopu akcije „Devojka koja voli život“.
Meni je zbog toga puno srce.

Sunday, June 5, 2011

Zmajeve Dečje Igre

Čim zamiriše proleće, Novi Sad se probudi iz zimskog sna i seti se da stavi krunu grada kulture. Ređaju se festivali, parade i događaji koji mame ljude na ulice, te svako pronalazi zanimaciju. I pored toga, ne može se poreći da su, spram drugih dešavanja iz oblasti kulture i umetnosti, manifestacije za decu malobrojne. Jedna od retkih koja opstaje već pola veka je manifestacija kojom odajemo čast našem najznačajnijem pesniku za decu. Svi Novosađani znaju za "Zmajeve Dečje Igre" i manje ili više, svi smo na neki način učestvovali u njihovom građenju, tako da se osećamo kompetentnim da procenjujemo kvalitet. Naravno da je ogromna razlika između onih nekadašnjih Igara, u vreme Tita, na kojima sam učestvovala kao klinka-pionirka i ovih savremenih, ali o tome drugom prilikom. Važno je da postoji vreme i mesto gde su deca angažovana i da im se posvećuje dužna pažnja.

Moje iskustvo je ove godine bilo vrlo zadovoljavajuće. Kao što je na nastupima uvek potrebno zrnce sreće što se tiče vremenskih uslova, organizacije i tehnike, poslužilo nas je i jedno i drugo. Kad bolje razmislim, nakon osam godina učestvovanja na Igrama sa decom iz "Melodium"-a, ova je prošla najbezbolnije.Vreme lepo, organizatori prijatni, ozvučenje i tonac odlični. Nemam naročit komentar o izvođenju naše dece, što je uvek slučaj kada je sve bilo u najboljem redu. "Melodium klinci" su bili preslatki, solisti izvanredni. I sa klincima i sa horom smo imali kratak, a efektan nastup. Do kraja školske godine nas očekuje nastup na Štrandu i naša dva završna koncerta.

Sunday, May 29, 2011

Druženje i preslušavanje - maj 2011

Na poslednjem ovogodišnjem druženju i preslušavanju učenika instrumentalnog odseka imali smo priliku da se pripremimo za završni koncert. Neka deca su već bila spremna, dok su drugoj dobro došle sugestije posmatrača i nastavnika da unaprede izvođenje. Sada se svi međusobno poznaju, pa je atmosfera opuštenija. Treme skoro da i nema. Uloge su pomešane - malo smo izvođači, malo publika. U ulozi publike, deca su slušala kompozicije različitih žanrova i epoha i izgrađivala muzički ukus. Nakon izvođenja su isticala pozitivne i interesantne primere.

Tuesday, May 17, 2011

Baby Exit i Dečije sportske Igre 2011.

Došao je dugo očekivani dan - 15. maj, koji se obeležava kao Svetski dan porodice. Svake godine u to vreme se dešava Festival optimizma, poznatiji kao "Baby Exit", na kojem redovno učestvujemo. Taj festival slavi deseti jubilej, a deca iz "Melodium"-a nastupaju kao izvođači od 2005. godine. Bilo da su na Bini talenata, šampiona ili Đačkog Oskara, deci prija da pokažu šta znaju i umeju, a roditeljima da ih u tome obodre. Tada se Petrovaradinska tvrđava pretvori u šaroliki suncobran koji pleše u ritmu dečije muzike.

Ove godine je bina na kojoj se održavao naš program bila premeštena na plato sa fantastičnim pogledom na Dunav. U blizini su slikarski ateljei, gde je bio smešten i naš šator. Odmah po njegovom postavljanju preplavila su ga deca željna sviranja instrumenata. "Melodium klinci" su nastupili na Bambino Stage sa pesmama na raznim jezicima sveta, osvojivši publiku osmehom. Lepo iznenađenje je bilo to što je bina po prvi put imala horske praktikable, tako da su se mališani mogli poređati i jasno videti dirigenta, što se odrazilo i na kvalitet nastupa. Ceo travnati prostor je bio ograđen tako da je publika imala široku preglednost. Posle mališana su nastupili školarci, odnosno "Melodium SHOW hor" koji je, kao i uvek, proneo pozitivnu energiju. Na žalost, nismo mogli da čujemo sve solističke deonice u premijernom izvođenju pesme "Mambo No 5" jer tonac nije bio fokusiran na praćenje programa i ozvučavanje potrebnih mikrofona. No, to je mali peh spram onog koji se drugima desio na istoj bini dan pre, ili uopšte sa svim što bi moglo da pođe naopako. Neko od roditelja je spomenuo kako je za primer ponašanje naše dece koja, iako su mala, pokazuju veliku odgovornost, strpljenje i koncentraciju na manifestacijama, što se stiče i prenosi iskustvom. Stoga smo veoma zadovoljni našim ovogodišnjim nastupom i prostorom na Baby Exit-u.

Tog dana, na tvrđavi su se odigravale i Dečije Sportske Igre koje se izvode već četvrtu godinu, a na kojima "Melodium" nastupa od početka. Manifestacija promoviše zdrav život kroz dečije izložbe, sportska takmičenja i kulturno-zabavni program. Svake godine se radujemo velikoj bini, dobrom tajmingu, susretu sa sjajnim voditeljem Ratkom Kraljevićem i odličnom ozvučenju. Na visokoj i prostornoj bini "Melodium klinci" imaju preglednost ka publici, a "Melodium SHOW hor" može da pokaže svoje plesne veštine u punom sjaju.

Uprkos tome što se nebo naoblačilo oko 18 časova, mnogi su ostali do kraja svih ostalih programa za decu na tvrđavi, jer se retko sreće prilika da se na jednom mestu nađe tolika raznovrsnost sadržaja, maštovitost i interakcija učesnika.

Friday, May 6, 2011

Prvomajsko snimanje



Dok je većina radnih ljudi počela sa prvomajskim slavljem mnogo pre prazničnog datuma, mi smo 30. aprila - stvarali. Naši mališani su bili radi da izdvoje vreme za snimanje u studiju. Dve pesme smo snimili na originalnim jezicima ("Ala Presi"-Surinam, "Čej, čej, kule" - Kenija) a dve su prepevane ("Bubašvaba" -Meksiko, "Na salašu dede mog" - S.A.D.). Bilo je predviđeno da snimimo tri pesme ali smo uspeli da snimimo još jednu i dobijemo dobar kvalitet, što je neobično mnogo za raspoloživo vreme. Obzirom da su pevači klinci od 6-8 godina, nismo hteli da ih zamaramo duže od dva sata. Za to vreme sa horom uspemo da snimimo najviše dve pesme, jer su pesme zahtevnije, očekivanja veća pa je i rad složeniji.

Meni je to snimanje do sada bilo najlakše i najzabavnije. Verovatno zbog toga što je bio odličan izbor pevača - deca koja su već dugo kod nas i čije sposobnosti vrlo dobro poznajemo. I same pesme su bile zabavne - u jednoj smo se pretvorili u orkestar životinja pa smo kokodakali, lajali, mukali, groktali i kvakali.


Neke od tih pesama ćemo premijerno izvesti na Baby Exit-u.Ukoliko budemo imali vremena da snimimo još nekoliko tokom leta, imaćemo novi CD.

Tuesday, April 5, 2011

Novosadski klub

Iako je "Melodium" prošpartao našim gradom uzduž i popreko, do sada nije bio u prostorijama Novosadskog kluba, a mnogi Novosađani nisu ni znali da on postoji. Ja sam odavno zapazila tablu kluba ispred pasaža br. 3 i pitala se šta se tu dešava, ali me znatiželja nije toliko vukla da odem uz stepenice. Čudni su ti novosadski pasaži, deluju malecko, a kad se čovek popne na sprat odjednom iskrsnu ogromni prostori. Za razliku od drugih starih kuća u Zmaj Jovinoj ulici, ta je delovala dosta dobro i održavano. Ako sam dobro shvatila, klub deli prostorije sa Novinarskim udruženjem, a oko njih se nalazi još nekoliko organizacija. Čak ni toliki prostor nije bio dovoljan da se komforno smesti četa naših đaka i roditelja. Navikli smo na gužvu (bolje da nas ima previše nego premalo) te smo uspeli brzo da se postrojimo. Osim roditelja naših đaka, publiku su činili stari, ugledni Novosađani, koji su uživali u mladosti i radosti naših mališana. Mali klaviristi i gitaristi su nas dostojno predstavili, izvanredno svirajući. Odlično je što su se klinci (konačno!) mogli čuti, jer je prostor bio zatvoren. Bili su preslatki pevajući, a naročito svirajući udaračke instrumente kao mali orkestar. Lepo.